Projekt “Senzorna soba”

Osnovna škola Ljudevita Gaja iz Osijeka  broji 500-injak učenika i već dugi niz godina ima status inkluzivne škole. Vodstvo škole se svim silama bori kako bi se učenici s teškoćama u razvoju potpuno integrirali u redovnu nastavu te napredovali u svom razvoju o čemu govori i geslo škole: „Mi smo škola prijatelj – svi različiti, a jednako vrijedni“. Kako bi integracija učenika bila što uspješnija, učenicima s teškoćama je potrebna multisenzorna soba koja služi za ublažavanje vanjskih utjecaja i potiče na učenje.

O SENZORNOJ SOBI

U prostoru zasićenom senzornim materijalima kod djeteta se stvara osjećaj sigurnosti i smiruje ga, potiče na učenje, pospješuje koncentraciju, unaprjeđuje komunikacijske vještine učenika, sprječava česte i nagle promjene raspoloženja i neodgovarajuće reakcije, poboljšava samokontrolu i kvalitetu života učenika.

Obogaćivanjem prostorno materijalnog konteksta senzornim poticajima prikladno je za sve učenike, za sve dobi i sve razine sposobnosti učenika. Učenici koji primaju premalo podražaja (hiposenzitivni) i koji primaju previše podražaja (hipersenzitivni) u navedenoj okolini su izloženi stimulansima koje možemo nazvati „hrana za mozak“ i na taj način mijenjati ponašanje učenika. Kada je potrebno, senzorni se podražaji mogu ublažiti, kontrolirati i postepeno pojačavati, dok se u drugim slučajevima odabrani osjetilni podražaji mogu pojačati ili izolirati isključivši sve druge, kako bi osoba usmjerila pažnju na njih. Tako stvaramo sigurno okruženje za procjene, a kasnije i intervencije i rad s rehabilitatorom u kojem djeca neće osjećati napetost, strah ili nelagodu.

U senzornoj sobi mogu se izvoditi jednostavne aktivnosti uz izbjegavanje senzornog preopterećenja, poput usmjeravanja pažnje na jedan zadatak ili vježbi poboljšanja pažnje i koncentracije. To se izvodi gašenjem sve opreme osim one s kojom se trenutno radi. Mogu se izvoditi i složenije aktivnosti, poput učenja tehnika samokontrole ili vježbanja izvođenja svakodnevnih zadataka, relaksacije u sigurnom okruženju uz pomoć rehabilitatora i sl. Aktivnosti se s lakoćom mogu prilagođavati različitim potrebama radne terapije, npr. boje ili veličina predmeta za osobe koje imaju poteškoća s vidom, zvuk za osobe koje slabije čuju ili su osjetljive na glasne zvukove ili neke određene zvukove. Djeca mogu donijeti i svoje omiljene igračke koje mogu postati dio igre ili poticaj na neku aktivnost koja će, kao nagradu, aktivirati neki zvučni ili svjetlosni efekt. U personaliziranju aktivnosti puno pomažu i projektori.